U posljednjem kolu Premijer lige BiH Sloboda je poražena u Istočnom Sarajevu i porazom od 2:0 ispala iz Premijer lige BiH.
Očekivali smo svaki drugi scenarij osim ovog. Svih 90. minuta uz TV ekrane bodrili smo naše momke u borbi za opstanak i osluškivali rezultate sa drugih terena. Bio nam je dovoljan i minimalan poraz, ali nismo uspjeli. Povrede Alena Mešanovića i najbojeg igrača Slobode Almira Bekića u ranom dijelu utakmice su neočekivano promjenili tok igre u kojoj su crveno-crni bili apsolutno nemoćni u napadu.
Da je u pitanju neko drugo kolo Premijer lige, teško bi se moglo desiti da slabi Leotar pobjedi Željezničara ili da nemoćni GOŠK porazi Rođene, ali kod nas, sve je moguće.
Odlučivali smo sami o svojoj sudini, nismo uspjeli, neka je na čast svima onima koji su kumovali ovome porazu, porazu koji je postaje rana svih Tuzlaka, rana koja nikada neće zasrasti i porazu koji se zove niži rang takmičenja!
Svaka čast svim momcima koji su u stanovima i kafićima pratili ovu utakmicu i gajili optimizam da ćemo iz ove borbe izaći kao pobjednici, zbog vas i vaše ljubavi ispadanje je rana koja nikada neće zarasti ali koju ćemo morati preboliti i iz svega izaći bolji i jači nego ikada prije. Ispadali su Juventus, Lazio, River Plate, Leeds i mnogi drugi evropski i svjetski velikani i nikada nas ispadanje neće boljeti kao nepravda, nepravda koja je od jake Slobode napravila nemoćno siroće.
Slobodu ne čini samo ime, nego sve ono u njoj i oko nje. Slogan na Tušnju mora da bude „jedan grad, jedna ljubav, jedan klub\” a ne kako je to bilo u prethodnim i u većem dijelu ove sezone: „Jedan klub, dva računa, tri politike i milion stranaca.\”
Stoga, Neka je na čast svima vama kojima je Sloboda već godinama sredstvo za ostvarivanje cilja i ličnog interesa, zbog kojih se naš klub već deset godina bori sa teškom bolešću karcinoma. Karcionoma koji je zahvatio sve dijelove njenog nekada jakog i snažnog a danas krhkog i slabog tijela. Karcionoma koji ima samo jedno ime, a zove se: Politika! (Tuzlanski.ba)
